Kada želimo pročitati korisne i zanimljive članke, naš odabir je buro247.rs. Za tebe smo odabrali njihova tri savjeta zbog kojih ćeš se osjećati sigurnom u sebe svaki dan!
Svima je poznato da nam na dnevnom nivou misli šaltaju posvud, od važnih, poslovnih i porodičnih situacija i informacija koje moramo da riješimo, preko najnovijih pjesama kojima smo opsjednuti i koje jednostavno ne žele da nas napuste do memova koji nam flešuju po glavi u neobičnoj dinamici. Ima tu svačega što nam okupira misli, i prilično je važno kako taj “materijal” koristimo i kontrolišemo i šta uopšte u misaoni prostor puštamo. Neka od novijih istraživanja pokazuju da gotovo 10% naših misli podrazumijeva i neku vrstu poređenja sa drugima. To možda ne zvuči pretjerano dramatično u pogledu procenata (mada da se razumemo nije ni malo) ali je zapravo prilično problematično jer je konstanta na dnevnom nivou i znači da živimo u permanentnom stanju gdje se svjesno ili ne poredimo sa ostalima u pogledu izgleda, privlačnosti, zarade, uspeha, ostvarenosti i svih dugih kategorija koje mogu da se izrode.
Teorija o društvenom poređenju, to jest teorija prema kojoj pojedinac određuje svoju društvenu i ličnu vrijednost u odnosu na druge i u skladu sa tim koliko odskače od njih (u pozitivnom ili negativnom smislu) je poznata još od sredine XX vijeka kada ju je uspostavio psiholog Leon Festinger, i dosta je relevantna i danas. Drugi (ljudi koji nas okružuju) su prvo najbliže “oruđe” kojim možemo da procenimo svoje (ne)uspehe, ali uprkos tome što nam dolazi logično i gotovo i prirodno, ne znači da to i treba da činimo. Istina doduše, takva poređenja nekima budu i korisna, jer im daju dovoljno motivacije da napreduju i grade se, težeći da budu kao neko ali u većini slučajeva se završi sa osjećanjem dubokog nezadovoljstva, osjećanjem krivice i nedovoljnosti. Uostalom bilo da šteti ili koristi, činjenica je da je u suštini nepotrebno, jer kao što japanski monah Ogui (Sensei) kaže: “Cvijet se ne takmiči sa cvijetom pored sebe, on samo jednostavno cvjeta”. Zato, ukoliko vas uhvate napadi poređenja i misli o nedovoljnosti, predlažemo tri sjajne taktike za neutralisanje istih.
1. UMJESTO SA DRUGIMA POREDITE SEBE SA SOBOM
Posmatrati sebe iz isključivo kritičke perspektive, davati sebi minuse i preispitivati svaki potez pitajući se “zašto to nisi ranije/brže/bolje?” je jedan od najjednostavnijih hobija kog svako može da se prihvati koliko odmah. Svi znamo da smo negdje fejlovali, svi imamo zadatke kojih smo se prekasno uhvatili i uspjehe koji su možda mogli da dođu ranije, i ako želimo time da se bavimo, kamenja za bacanje na samog sebe ima koliko volite. Ono što nije tako jednostavno i za šta je potrebno vrijeme, strpljenje i puno ljubavi prema samom sebi (što je nešto što bi valjalo vježbati umjesto samokamenovanja) je zapravo naučiti kako da hvalimo sebe i kako da budemo ponosni na sve što smo postigli. Umjesto poređenja sa drugima (koji uzgred, gotovo uvek imaju drugačije i početne pozicije i trenutne situacija što u mnogome utiče na finalni ishod) mnogo je produktivnije porediti se sa samim sobom. Samo smo mi krenuli iz sopstvene početne tačke i zato je baš dobro s vremena na vrijeme se zapitati gdje sam bila/bio prije pet godina, a gdje sam sad? Umjesto na druge, obratiti pažnju na lični progres, i napredak. Primetni su. A dokle god kotrljamo naprijed, ima razloga da se bude i uzbuđeno i ponosno.
2. OGRANIČITE VRIJEME KOJE PROVODITE NA DRUŠTVENIM MREŽAMA
